ehh.
Ponekad pozelim : … da odem negdje daleko i da se ne vracam do kraja zivota …. da me nikada nije ni bilo, da nikad nisam ni postojala
Ponekad pozelim : … da odem negdje daleko i da se ne vracam do kraja zivota …. da me nikada nije ni bilo, da nikad nisam ni postojala
ponovo sam se vratila na ovo sranje od mog bloga. zvuci jadno i glupo al opet me spucala neka depresija. i kao uvijek sama se borim protiv jebenih depresivnih dana. nemam nikog nit zelim kome da se povjeravam. Postala sam pravi pesimista i u meni nema optimizma ni malo… al eto valjda ce se za…
” Kada neko hvali nekoga , mali broj ljudi u to vjeruje . A kada neko kudi nekoga , svi u to povijeruju ” – Ako neko ima nesto lose da kaze o vama , to je vjerovatno zbog toga , sto nema nista dobro da kaze o sebi .. -Kad si upravu niko se…
Ja ne razumijem kako možeš da se smiješ cijeli dan, a uveče da plačeš. Kako se slike nikada ne mijenjaju, ali ljudi na njima da. Kako najbolji prijatelji mogu ti postanu najgori neprijatelji, ili kako je čudno kad ti najgori neprijatelji postanu najbolji prijatelji. Kako se zauvijek pretvori u nekoliko mjeseci za koje bi dao…
i eto.Nikako ovaj prokleti period mog zivota da se zavrsi.Pitam se koliko će još ovo sve trajati?
Suviše slični da bi se mrzili. Suviše navikli jedno na drugo da bi se rastali a suviše jedno drugom važni da bi prijatelji ostalii’
Sjebala sam sama sebi blog, pobrisala sve postove koji su stari mjesecima , a neki cak i godinama xD al nema veze to najgore je sto nemam zivaca da ponovo nađem kakav dobar dizajn za svoj blog, :/ a nit imam inspiracije o čemu da pišem :/ al eto … Raspust je došao biće vremena…
samo moja duša prazna je . . .
u to sam se uvjerila mnogo puta .. ..